Dan pred utakmicu – šetnja do Evrope za opuštanje
Duel protiv Tunisa mogao biti odlučujući za naše odbojkaše. Dobar start istanbulskog turnira trebalo bi da donese mnogo i rezultatski ali i na planu samopouzdanja, ipak dan pred meč pritiska nema.
Osmjeh na licima naših igrača tokom cijelog dana, koji je bio vrlo ispunjen.
Oko 11 sati posjetio ih je ambasador, prije toga teretana, a poslije ručka trening. 90 minuta posljednjih uvježbavanja ali i prvi put da se osjeti mondofleks u glavnoj sali odbojkaškog kompleksa u Uskudaru.
Grandiozni objekat koji prima 7000 gledalaca i u kom igraju četiri ženske ekipe i dva muška tima, Fenerbahče i Galatasaraj.
Ne očekuje se velika posjeta, niti se osjeća neka posebna euforija kod domaćina. Splasnule su možda čak i ambicije nakon neuspjeha na podgoričkom turniru pa je i selektor Zanini rekao da su dugoročni ciljevi važniji u ovom momentu od rezultata ovog vikenda!?
Nego vratimo se treningu, na kom je i Luka Babić opet pokušao, ali zglob nije slušao do kraja, tako da će Boškan i definitivno biti bez ovog srednjeg blokera i u naredna tri meča. Ipak to nije poremetilo atmosferu koja je vrlo takmičarska na treningu, nižu se poeni, ali i bodrenje nakon svakog pogođenog asa ili smeča koji završi u deveti metar. Staje se tek kad selektor Boškan uzvikne: “Tajm aut” do tada odmora nema.
Tunižani su stigli na trening, a naši su još bili tu koriste svaki minut da osjete dvoranu, koliko im to znači možda najbolje govori i to što je selektor zakazao 15 minuta ranije trening od dogovorenog termina, pošto prije nas niko drugi nije bio u dvorani pa zašto ne iskoristiti situaciju.
Istanbul
Slobodno poslijepodno odbojkaši su iskoristili za šetnju, a mnogi su se odlučili i na prelazak na evropsku stranu Istanbula. Iz Uskudara na dva načina možete “pobijediti” Bosfor, morem, na nekom od brodova ili vozom ispod moreuza. Za nekoliko minuta stignete na evropsku stranu ovog velegrada, a od stanice za manje od 20 dođete do Aja Sofije i ostalih prepoznatljivih objekata, naš doktor Katana kaže da njemu treba manje od deset, ali taj je tempo teško ispratiti.
Ako uveče se odlučite da prošetate tom lukom Uskudara sa druge strane vas čeka fenomenalan pogled na Bešiktaš, još jedan dio turske metropole. Velelepne zgrade od kojih zastaje dah svjetlošću prkose noći i mame vas da uhvatite neki od noćnih vožnji brodom i uživate i na taj način. Nije skupo, za takav ugođaj treba izdvojiti 15 lira (pet eura). Ukoliko želite da popijete pivo ili neko drugo alkoholno piće, pare vam neće pomoći, restorani oko luke koji imaju terase sa prelijepim pogledom ne nude alkohol, preporučiće vam čaj, šejk ili možda kafu. Kokteli su tu, ali samo bezalkoholni.
Pisao sam i danas, tek desetak novinara na presu pred start turnira Svjetske lige. Dvije kamere, jedna državne televizije druga sportskog kanala. Posebno me iznenadilo to što niko nije imao pitanja, osim jednog starijeg gospodina koga nije zanimala igra i rezultat domaćeg tima, već koliko je Turska dobar domaćin po ocjenama FIVB supervizora. Uz to predstavnica domaćeg saveza morala je da objašnjava na startu sistem takmičenja i učinak u Podgorici. Da podsjetim Turci su i prošle godine igrali ovo takmičenje i bili blizu da ostvare uspjeh.
Na današnjem treningu naši su imali i gledateljku. Došla je da isprati trening i da se slika, sa Markom Bojićem koji je uz osmijeh izdvojio momenat za djevojčicu. Uljepšao joj je dan pošto je nasmijana otišla ka izlazu. Vjerujemo da će i nama Marko sjutra uljepšati dan, jednom dobrom partijom sa saigračima treba napraviti još jedan veliki korak ka Slovačkoj i F4.
